Astronauti u šoku, evo što su zabilježili na nebu iznad Amerike

Iz orbite, astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji snimili su zapanjujuće slike rijetkih bljeskova svjetlosti koji se pojavljuju visoko iznad Zemljinih oluja. Ove svijetle strukture poznate kao crveni spriteovi i drugi prolazni svjetlosni događaji javljaju se daleko iznad grmljavinskih oblaka i traju samo milisekunde, što ih čini teškim za promatranje sa zemlje.

Za većinu promatrača, električna aktivnost oluje završava udarom munje između oblaka ili prema tlu. Međutim, neki od najdramatičnijih električnih događaja događaju se mnogo više, u tankim slojevima atmosfere iznad samog vremena, piše N1 BiH.

Čudne munje na nebu

Visoko iznad snažnih grmljavinskih oluja, električna pražnjenja mogu se pojaviti u neočekivanim oblicima i bojama. Ove pojave zajednički su poznate kao prolazni svjetlosni događaji (TLE) i uključuju crvene spriteove, plave mlazove, ljubičaste haloe i ultraljubičaste prstenove nazvane "vilenjak".

Prema NASA-i, ovi bljeskovi mogu se pojaviti do 55 milja, gotovo 90 kilometara, iznad površine planeta. Crveni spriteovi pojavljuju se posebno kratko u mezosferi i često nalikuju naopako okrenutim meduzama. Jedna fotografija snimljena s Međunarodne svemirske postaje (MSS) prikazuje veliki sprite iznad olujnog sustava u blizini granice Teksasa i Meksika.

Senzori MSS-a prate atmosferske munje

Velik dio istraživanja oslanja se na Monitor interakcije atmosfere i svemira (ASIM), znanstveni instrument koji je Europska svemirska agencija instalirala na MSS 2018. godine.

Instrument kontinuirano prati Zemlju pomoću brzih kamera i fotometara sposobnih za detekciju izuzetno kratkih bljeskova. Earth.com je objasnio da je ASIM dizajniran za detekciju električnih događaja koji traju samo djelić sekunde i često se iz svemira čine manjim od nokta.

Njegova su opažanja već otkrila kako munje na vrhovima olujnih oblaka mogu oslobađati elektromagnetsku energiju u ionosferu, stvarajući "vilenjak". Ovi prstenovi mogu se protezati stotinama kilometara i mijenjati električni naboj gornje atmosfere, proces koji znanstvenici još uvijek pokušavaju u potpunosti razumjeti.

Munje promatrane s Međunarodne svemirske postaje

Koristeći modul za promatranje Cupola postaje, članovi posade MSS-a snimaju udaljene grmljavinske oluje specijaliziranim kamerama kao dio eksperimenta Thor-Davis.

Ove kamere snimaju munje brzinom do 100.000 sličica u sekundi, što istraživačima omogućuje ispitivanje fine strukture električnih pražnjenja u usporenom snimku. Kako isti izvor izvještava, dobiveni snimak otkriva grane i niti munja koje se formiraju na načine koje raniji modeli nisu predvidjeli.

Istraživači također istražuju još jedan neobičan fenomen povezan s olujama, zemaljskim gama-zrakama i naletima zračenja povezanim s munjama. Kako bi ih pronašla, Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA) lansirala je mali satelit pod nazivom Light-1 s Međunarodne svemirske postaje. Unatoč svojoj kompaktnoj veličini, CubeSat nosi detektore sposobne identificirati visokoenergetske fotone proizvedene tijekom ovih događaja.

Znanstvenici se nadaju da će kombiniranjem promatranja s Međunarodne svemirske postaje, satelita u orbiti i zemaljskih mreža munja postupno izgraditi detaljnu kartu mjesta gdje se događaju ovi rijetki atmosferski bljeskovi i kako utječu na osjetljivu električnu ravnotežu gornje atmosfere.